Razgovor s Jurajem Vuglačem

Juraj Vuglač je diplomirani filozof, amaterski fotograf te stručni suradnik u Erste Banci na projektu Urbanke. Zadnjih desetak godina usko je vezan uz zagrebačku kulturnu scenu, a najčešće ga se može vidjeti na kulturnim zbivanjima s fotoaparatom u ruci.

Nalazimo se ispred Galerije Karas kako bismo započeli intervju. Juraj fotografira postav izložbe „Sol“ Darije Jelinčić. HDLU-ov Zvone kako ne bi uprljali podove prije otvorenja. Ja sam ih već uneredio nespretnim krečenjem galerije prije koji dan pa smo odlučili napraviti krug oko bloka da započnemo intervju za koji se dogovaramo već mjesecima.

Juraj je počeo pričati o ranim danima JAM-a, udruge za promicanje hrvatske umjetnosti i međukulturnog dijaloga. Ideja udruge je bila da posluži kao odskočna daska za mlade umjetnike koji tada (2009.) često nisu imali prilike izlagati.

Uz organizaciju izložbi (njih tridesetak), dugi je niz godina glavna djelatnost Udruge bila objavljivanje časopisa JAM, koji je od 2011. godine izlazio na mjesečnoj bazi. Časopis JAM bio je jedan od prvih digitalnih časopisa u regiji.  Do 2015. godine (kada je objavljen posljednji, 50. broj) u njemu je bilo raznog sadržaja – od likovnih kritika izložbi i umjetnika, editorijala, intervjua i kolumni. Iako se znao identitet nekolicine autora, članci su bili nepotpisani kako bi se održao integritet časopisa, članaka i njihovih autora. JAM je također surađivao s velikim brojem umjetničkih i kulturnih organizacija i udruga u Zagrebu i ostatku Hrvatske. 

Prvi Art JAM festival organiziran je u srpnju 2013. godine kao odgovor na ljetnu dosadu. Ponudio je raznolik sadržaj, s naglaskom na izložbeni dio – kroz svako izdanje Art JAM-a prošlo je tridesetak umjetnika. 

Vuglač 2016. i 2017. radi na Independent Festival of Creative Communication kao fotograf.

Zadnjih šest godina, uz fotografski posao u HDLU i galeriji Kranjčar, radi i razne poslove u sklopu Zagreb Design Weeka, a uz kolegu Danijela Tomičića organizira Art Zagreb u Hali V. Tehničkog Muzeja u Zagrebu. Još uvijek radi kao vanjski suradnik, organizator popratnih izložbi i sadržaja u Urbanci, projektu Erste Banke kojeg su stvorile Daniela Martić i Antonia Jurić. Urbanka primarno služi za potporu i promociju kulturnih projekata i manifestacija koje Erste banka financira, kao što su Organ vida, događanja u organizaciji Kontejnera, Graffiti na gradele, prva izdanja ArtOmata i sl., među kojima je ipak najvažniji otkupni natječaj za umjetnička djela umjetnika do 30 godina – Erste fragmenti.

Šimun Bućan: Kako to da si završio na filozofiji?

Juraj Vuglač: Dva tjedna prije prijemnog na Glazbenu akademiju sam išao skejtati i sestra mi je dala skriptu koju sam trebao nekome odnijeti. U pauzi sam pio pivo i krenuo listati skriptu i odlučio upisati filozofiju. Ne zbog same filozofije nego zbog religijskih znanosti koje su se tada mogle upisati samo kao dvopredmetni diplomski studij. Filozofija me i nije baš zanimala. 

Š.B.: Kako to da nikad nisi ušao u umjetničke vode?

J.V.: S fotografijom? Nisam završio ADU, što znači da sam službeno amater. 

Š.B.: Koja ti je omiljena oprema?

J.V.: Ona koju tog trenutka imam uz sebe. S obzirom da fotografiram izložbe, bilo koji FF i objektiv čiju leću moram što manje kasnije ispravljati – najčešće 50mm. Mada, pošto su naše galerije male, a slikari vole platna veća od 2 metra, moram fotografirati puno šire od toga. FF iz razloga što je svjetlo u galerijama loše, najčešće zbog manjka novaca, a u rjeđim slučajevima zbog toga što galerija ne zna osvijetliti umjetničko djelo…

Š.B.: Najdraža izložba?

J.V.: Nemoguće odgovoriti. Vidio sam ih mnogo, ali više je onih koje sam zaboravio nego onih kojih se sjećam. Morao bih prelistati arhivu da se prisjetim. 

Š.B.: Najdraži muzej i galerija?

J.V.: Tu sam možda pristran, ali najdraža mi je Galerija Kranjčar, bez obzira na to što tamo radim. Što se tiče muzeja, teško se odlučiti. MUO ima odličan program, HDLU je daleko bitniji i bolji za suvremenu umjetnost od MSU i tamo je održan velik broj odličnih izložbi domaćih i stranih autora, ali ipak najviše pamtim izložbe iz povijesnog muzeja. Trebao bi biti posjećeniji. 

Š.B.: Omiljeni kustos?

J.V.: Onaj koji zna što želi, to govorim i kao organizator i kao fotograf.

Š.B.: Umjetnici koje bi trebalo pratiti?

J.V.: Treba pratiti izložbe, ne umjetnike. Nikad ne znaš kad ćeš otkriti nešto novo, a kada će ti kod omiljenog umjetnika dosaditi ponavljanje.

Š.B.: Savjet? 

J.V.: Nemoj nikada izgubiti smisao za humor.  

Odgovori