Transformation of image 2016

Od 28. listopada do 14. studenog 2016. godine u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu bila je otvorena međunarodna studentska izložba pod nazivom „Transformacija vidljivih formi – razmjena znanja u području edukacije vizualnih umjetnosti“. Na izložbi je izlagalo preko 50 studenata iz 9 različitih zemalja.

Projekt „Transform in Art Education“ pokrenut je 2008. godine kao dugoročni program međunarodne kulturne suradnje deset institucija visokog umjetničkog obrazovanja zemalja Jugoistočne Europe: Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Grčke, Hrvatske, Makedonije, Rumunjske, Slovenije, Srbije i Turske. Cilj projekta međunarodno je povezivanje studentskih umjetničkih praksi i ostvarivanje regionalne suradnje institucija koje su se desetljećima nalazile na marginama europske umjetničke scene izvan granica ekonomski razvijenijih europskih zemalja te njihovo jednakopravno uključivanje u vodeće europske prezentacijske tokove.

Unutar političko-ekonomskih i društvenih promjena na globalnoj razini dešavaju se i posljedične promjene paradigmi suvremene umjetničke produkcije i njezinog kritičkog prepoznavanja – fenomen na koji sam naziv „Transformacija vidljivih formi“ upućuje. Tema ovog „Transforma“ bila je preispitivanje uloge obrazovanja i istraživanje modela znanja u vizualnim umjetnostima. Po planu projekta, svake je godine predviđena po jedna studentska izložba u organizaciji institucija-sudionica, što je za 2016. godinu bila Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Specifičnost ove izložbe i svojevrsni iskorak u njenoj organizaciji ostvario se kroz inicijativu naše Akademije. Naime u organizaciji dosadašnjih izložbi praksa je bila da matične ustanove same izvrše selekciju radova koje zatim pošalju ustanovi koja izložbu organizira. Međutim ove su godine studenti iz gore navedenih zemalja sami prijavljivali svoje radove za izložbu, dok je mladi kustoski tim Akademije, sastavljen od asistenata Maje Božičević, Maje Rožman, Ivana Skvrce, Mirana Šabića i Zlatana Vehabovića te voditeljice galerije Korane Littvay, vršio selekciju radova. Na taj je način priliku za izlaganje dobio veći broj studenata, čime se povećala i raznolikost prijavljenih radova, kao i demokratičnost samog postupka. Ovaj organizacijski pomak pozdravila je većina akademija koja sudjeluje u projektu, dok su se neke na navedeni način prijave oglušile.

Specifočnost ovog „Transforma“ bila je i u velikoj angažiranosti nas studenata, koji smo sami osmislili i organizirali postav izložbe. Naš studentski tim asistenata kustoske koncepcije, koji je uspješno funkcionirao zahvaljujući izvanrednoj radnoj atmosferi, sastojao se od studenata Akademije likovnih umjetnosti Lee Anić, Andreja Beštaka, Tee Ivković, Martine Nikoljačić, Ivane Tkalčić i Ivana Vrančića te dviju aktivnih studentica povijesti umjetnosti, Luje Šimunović i Klare Petrović. Kako je riječ o zahtjevnom projektu koji su zajedničkim snagama iznijeli studenti i asistenti Akademije u suradnji s Muzejom suvremene umjetnosti, radi se o jednom izvrsnom primjeru uspješne suradnje čiji je možda ipak najzanimljiviji dio sam proces njegove realizacije i živo iskustvo iza njega.

Naime započeli smo s izradom makete MSU-a i ispisom svih prijavljenih radova autora koji su prošli na natječaju. Par smo dana brejnstormali o mogućnostima rješenja postava imajući u vidu neke dodatne mogućnosti kustoskih intervencija vezanih uz same radove. Nakon toga uslijedilo je provjeravanje podataka (dimenzije, tehnike radova i slično). Konstantno smo, što je očekivano, nailazili na razne manje poteškoće koje je naše složno i sveprisutno organizacijsko tijelo u više navrata uspjelo riješiti.

Nemoguće bi bilo realizirati ovakav veliki zahvat u organizacijskom smislu bez dobre volje, želje za radom, složnog tima i sveprisutne tehnologije. Komunikacija je za realizaciju ovakvog projekta neophodna. Zahvaljujući posvećenosti i predanom radu tima, sve su informacije bile stalno svima dostupne te smo svi imali uvid u njih, što je uvelike olakšavalo organizaciju posla. Podjela posla dešavala se u početku samoinicijativno, a kasnije prema potrebi rješavanja svih tih malih nepoznanica kako bi cijeli projekt bio uspješno izveden i dobio na snazi.

Iako je maketa s isprintanim radovima u omjeru bila detaljno izrađena, samo je djelomično pomogla. Sasvim novi izazov bio je stvarni postav u prostoru jer se dojam koji su ti radovi ostavljali u svom fizičkom obliku teško može predvidjeti. Nepredvidiva aura radova odsutna u isprintima te nekolicina pristiglih radova s netočnim podacima u prijavama testirali su našu fleksibilnost u postavljanju izložbe. Zajedno smo kao tim donosili i preispitivali sve odluke.

Pojedinačni primjeri dokazali su kako današnje vrijeme dokazano bira angažiranost i umrežavanje informacijama i odsutnost u nekom obliku od tehnologije, što u ovakvim slučajevima rezultira eliminacijom izlagača. U današnje vrijeme prijeko je potrebno biti prisutan i na raspolaganju te ažurno odgovarati na mejlove. Disciplina umjetnosti je javna te kao takva podrazumijeva prisutnost i odgovornu izloženost autora i djela. Nadalje, zbog nemogućnosti u transportu nekih od izabranih radova, odlučili smo te kandidate zamijeniti s nekim od odbijenih kako bismo iskoristili prazna izlagačka mjesta. Tu odgovornost dobili smo mi studenti kao asistenti kustoskog tima. Budući da smo uglavnom odabrali performanse, zbog kojih smo inzistirali da izlagači dođu na otvorenje svoje izložbe (a ne samo da ih institucije kao takve zastupaju kao da su proizvod), smatram kako se cjelokupni doživljaj izložbe i programa popeo na stepenicu više. Dogovorno smo zaključili da ovakav pristup, u kojem i sami studenti mogu sudjelovati u selekciji autora, treba zadržati jer pridonosi raznovrsnosti i dokida svojevrsne grupacije prema zemljama te neke druge oblike hijerarhije.

Euforija nakon uspješnog otvorenja važnog međunarodnog projekta dugo je trajala, a činjenica da smo stekli tako neprocjenjivo iskustvo u praksi koje se, s obzirom na nepovjerenje prema mladim ljudima s tek stečenom diplomom, teško može naći, također je fantastična. Rizik koji je za cijeli projekt preuzeo organizacijski tim ipak se pokazao u mnogočemu isplativiji nego igre na sigurno. Osobno, mogu reći da nisam očekivala da ću ikad biti dio ovakvog dobro raspoloženog i brižnog tima koji je radišno i složno rješavao sve prepreke i dužnosti. Radeći zajedno u timu nismo osjetili nikakav pritisak ili ograničenje od strane nekog nadređenog te je rad u takvim uvjetima zahvalan i kvalitetniji. Nema autocenzure koje se dešavaju od straha prema autoritetu, samo zadovoljstvo radom s odličnim rezultatima!

Za pozitivno iskustvo suradnje u timu ključni su ljubaznost i demokratičnost u komunikaciji, kao i efikasnost, brzina i umrežavanje koje omogućuje današnja tehnologija. Izuzetno je vrijedno bilo učenje iz direktnog rada na izložbi u praksi, no neprocjenjivo je ono što je nastalo iz složne suradnje i dobre komunikacije u timu – odnosi među ljudima i dragocjena sjećanja.

Odgovori