Kako se prijaviti na studentske natječaje

Tog je jutra kiša padala k’o iz kabla, a ja sam se zaputila u dragu nam našu Galeriju SC kako bih intervjuirala voditeljicu Galerije Kseniju Baronicu i saznala ponešto o prijavama na natječaje. Pitanja o tome kako poslati kvalitetnu prijavu, što to znači napisati dobar koncept, na što treba paziti prilikom prijave, a što ne napisati – sve mi se to vrzma po glavi kada izađe hrpa novih natječaja na stranicama Culturnet.hr ili Kulturpunkt.hr, i često si mislim kako bi mi dobro došao neki šaptač u kutu koji bi mi udijelio poneki dobar savjet. Zato sam uhvatila priliku i odlučila se sama informirati o tome, a tako i vama ponuditi neke odgovore koji će vam, nadam se, biti od koristi.

Eva Herceg >> Pozdrav, Ksenija. Prvo, želim Vam zahvaliti što ste izdvojili vremena za ovaj intervju. Nadam se da će nam tvoji odgovoriti pomoći raščistiti neka pitanja i nedoumice u vezi s prijavama na natječaje. Kakva su Vaša dosadašnja iskustva s mladim umjetnicima?

Ksenija Baronica >> Moja iskustva su krasna. Meni je divno raditi ovaj posao, to je moje veliko veselje i, iako imam već dosta godina, vi mene silno pomlađujete u svakom smislu.

 

E. H. >> Što prvo pogledate kada dobijete prijave za natječaj? Koliko je bitna fotografija rada u prijavi?

K. B. >> Uglavnom prvo pogledam vizualni predložak. To je ipak prvo, sve nekako kreće od toga, jer ipak smo mi likovnjaci i vizualci. Nekada je bitan i tekstualni predložak kao dio likovnog rada. On se uvijek čita, ali sam likovni rad često govori mnogo za sebe, tako da bi fotografije likovnih radova trebale biti dobre. Ne treba pretjerivati, ali fotografije bi trebale pokazivati o čemu se zapravo tu radi. Npr. ako je to neka skulptura, fotografije bi je trebale pokazivati iz više strana i vizura, da se približno stekne dojam o radu u cjelini. Događa se i da projekti nisu u potpunosti realizirani za vrijeme prijave na natječaj. To nije problem. To bi trebalo naglasiti i opisati, fotografirati onaj dio rada koji je već gotov i objasniti kako će se rad dalje razvijati. Bitan je taj smjer u kojem se rad kreće.

 

E. H. >> Je li bitno i prethodno iskustvo ili je dobar rad/koncept bitniji?

K. B. >> Nije bitno prethodno iskustvo, ovdje smo mi da vas upoznamo, da vas prvi put predstavimo. Ovdje se često događaju mala otkrića. Ako se vidi da netko dobro radi često se pitam gdje se dosad krio! U Zagrebu vas još i donekle pratimo, odemo na završne izložbe na Akademiju, ali zna se dogoditi da se prijavi netko iz Rijeke, Splita ili Osijeka za koga još nismo čuli.

 

E. H. >> Što za Vas znači dobar koncept? Na što treba obratiti pažnju prilikom pisanja koncepta?

K. B. >> Dobar koncept znači ne ono što mislite da netko drugi očekuje od vas, nego ono što vi vidite u svom radu, kako ga vi doživljavate, odnosno što je za vas bit kod vašeg rada, da to nekako nastojite prenijeti i opisati. Ne trebate napisati neku veliku filozofiju niti završiti kroatistiku, ali ono što je bitno je da to ipak bude pismeno, da osnovne stvari funkcioniraju. Ako niste sigurni jeste li dobro napisali svoj koncept, dajte nekome da vam to pregleda, lektorira, uobliči da tekst bude suvisao. Nažalost, znali smo dobivati i ne baš pismene prijave, a meni onda bude žao.

 

E. H. >> Osobni podaci i životopis – što napisati, a što možda bolje ne?

K. B. >> Srednja škola npr. nije bitna, bitno je ovo kasnije – na kojoj ste Akademiji, koja godina, odsjek i kod koga ste u klasi. Ako ste izlagali u nekim neformalnim prostorima, možete i to navesti sada, dok još nemate puno izložbi i iskustva iza sebe, a kasnije to ne treba navoditi. Bilo bi dobro navesti i druga iskustva, npr. ako ste vodili neke likovne radionice, bili na rezidencijama, na studiju u inozemstvu, dobili neke nagrade, sve je to dobro navesti da se vide i vaša druga iskustva. Za nagrade pišete i ako ste finalist. Ne morate dobiti nagradu, ali gleda se i jeste li bili izabrani kao jedan od finalista.

 

E. H. >> Kako odrediti koliko bi dugo izložba trajala? Postoji li neko određeno vrijeme trajanja izložbe ili autor to sam bira?

K. B. >> To, nažalost, ne određujete vi. S obzirom na to da ima stvarno puno izložbi i da je program ovdje u Galeriji ispunjen, a vi ste u ciklusu mladih „Oni dolaze“, vaše (studentske) izložbe traju po tjedan dana. To je zbilja prekratko, no htjeli smo dati što više prilika vama mladima da izlažete. Čak i ove druge izložbe traju po dva tjedna, tri najviše. Ide se na tu dinamiku programa da se stalno nešto događa i prebrzo to ide. Inače, sada, kad ste još mladi, neka zlatna sredina je desetak dana.

 

E. H. >> Tehničke potrebe – što se točno misli pod tehničke potrebe? Što bi bilo dobro napisati?

K. B. >> To je tehnologija koja se koristi na izložbama – projektori, reflektori, DVD plejeri i sl. Tehničke potrebe mi rješavamo u dogovoru s autorom, ovisno o tome što autor navede da mu je potrebno. No morate uzeti u obzir da smo ograničeni s uvjetima u kojima jesmo. Zato to treba naglasiti u prijavi, kako bi izložba bila u vremenu kada se sve to skupa može iskoordinirati. Ono što je dobro je da vam možemo kao Galerija organizirati prijevoz radova, kamion koji će vam prevesti radove. No trebali biste imati nekoga tko bi vam pomogao ukrcati radove u kamion i izvaditi ih van.

 

E. H. >> Što sve ulazi pod tehnički opis rada?

K. B. >> Prvo napišete je li vaš rad skulptura, slika, video, performans… Ovisi što već radite. Potom idu dimenzije rada. Pišete i u kojem materijalu/kojom tehnikom je rad izveden.

 

E. H. >> Često me najviše muči pitanje troškovnika. Koliko detaljan on mora biti, koliko točan – treba li tražiti dućane ispis cijena ili samo provjeriti cijene i navesti ih odokativno (npr. odstupanja od 5 do 10 % )?

K. B. >> Za Galeriju SC ne radi se troškovnik, iako možete i to navesti. Kada pišete prijave, u stavke stavite materijal, izradu rada, proces, transport, fotografiranje, tekst, tisak plakata, pozivnica i deplijana… Sve to spada pod troškovnik. Većinom ne treba pisati točnu cijenu na lipu, nego zaokružiti, ali trebali bi biti upućeni u to koliko nešto košta, da ne stavite pet puta više ili manje. Postoji neki okvir odstupanja, ali trebalo bi se držati nekih stvarnih okvira. Na kraju se skupljaju svi računi jer se potrošeno mora opravdati.

 

E. H. >> Honorar – dobiva li se honorar za izložbu? Je li to uvriježeno?

K. B. >> U Hrvatskoj, nažalost, nije uvriježeno da se umjetnicima daje honorar za izložbu. To ovisi o instituciji u kojoj se izlaže, ali i o cjelokupnom budžetu nekog projekta, a on se razlikuje. U Galeriji SC nema se za honorar za mlade umjetnike niti za materijal – produkciju radova. Mi kao Galerija prijavljujemo program i nije bitno prijavimo li tri ili sedam izložbi, uvijek dobivamo isti budžet koji potom koristimo za izložbe. Za neke autore poimence dobivamo neki novac, a od Ministarstva za sve izložbe skupa. Jako je teško onda odrediti kako kome što. Svi bi trebali dobiti isto, pa se to onda raspoređuje. Naravno da nekima treba više, a nekima manje, ovisi o tehnici, dimenzijama radova, materijalu. Nažalost, to je najčešće nedostatno za cijeli projekt. Za studentski džep to je veliki problem. Ne znam znate li to, ali kada uđete u izlagački program, možete se sami prijaviti na neke natječaje, npr. Natječaj za inovativne studentske radove, i tamo dobiti neka sredstva za realizaciju izložbe. To je uvijek nešto sitno, ali i to puno znači. Mi financiramo mladima prijevoz radova i tiskanje deplijana. Nemamo čak ni za financiranje teksta. To ovisi od galerije do galerije. Kod nas je, nažalost, tako.

 

E. H. >> Imate li još neki dobar savjet „u rukavu“ za nas?

K. B. >> Radite ono što vas zanima, a ne ono što mislite da biste trebali zato što je to neki trend, zato što to drugi očekuju od vas i sl. Radite ono što osjećate da vam je blisko, o čemu želite nešto reći, pokazati, jer onda se to osjeti. Kad je netko unutra u toj priči, taj se rad vidi i doživi. Nekako mi se čini, meni osobno, da kad osjetiš tu vibraciju rada, to nastojanje autora, da to znači da ste uspjeli u tome što radite.

Ako vam je teško prijaviti se samostalno, ako mislite da nemate dovoljno radova ili da ste premladi, uvijek se možete prijaviti kao grupa od dvoje, troje. No kao grupa biste trebali funkcionirati. Ne da jedan ima svoj rukopis i medij, a drugi svoj. Trebate biti homogeni kao da se radi o jednom autoru i osmisliti prostor zajedno.

Ono što je jako bitno prilikom prijave na natječaj je da uzmete u obzir prostor za koji se prijavljujete. Da znate kako on izgleda, po mogućnosti da ste već bili u njemu. Svaki izlagački prostor je drugačiji i ima svoje specifičnosti.

Dogodi se nekada i da su radovi izvrsni, ali da to ipak komisija ne doživi. Tada se umjetnici znaju obeshrabriti, padne im samopouzdanje, ipak je to malo traumatično iskustvo. Ne biste se trebali dati obeshrabriti, nego ići dalje. Ipak se dobri radovi primijete. Nekada je pitanje vremena i trenutka za neke radove koji tek kasnije isplivaju na površinu.

Za ovu Galeriju je dobro da vam tekst za izložbu piše netko tko vam je generacijski blizak, netko od kolega s povijesti umjetnosti. Tako se ostvaruju nove suradnje, a i netko tko je vaših godina možda će vas bolje razumjeti.

Još jedna uputa – nastojite poštivati rokove i ne raditi u zadnji čas, organizirajte se i napravite plan po etapama. Obično uvijek još nešto treba, ali glavnina bi ipak trebala biti gotova na vrijeme.

I za kraj, i ako netko ima nedoumice i pitanja vezana uz natječaje ili izložbe, uvijek me može kontaktirati (kontakt na stranici Galerije SC) ili doći ovdje u Galeriju.

Odgovori