Scensko slikanje - kroz radionice HNK

Što je to scensko slikanje? Svatko od nas o tome ima neku svoju ideju, ali malo tko zna kako u stvarnosti izgleda proces nastanka scenske slike, odnosno kazališne scene. Vidjevši scensko slikanje na popisu izbornih predmeta, zapelo mi je za oko te sam ga odlučila upisati. Na uvodnom predavanju profesorica Gordana Bakić, nositeljica predmeta, pokazala nam je fotografije radionice HNK, uputila nas u proces izvedbe scene i pokušala dočarati sam predmet. Ono što smo vidjeli uživo niti jedna fotografija ne može dočarati.

Radionica HNK nalazi se u Adžijinoj ulici i na prvi pogled izgleda kao nekakvo zapušteno dvorište s trošnom kućom. Dvorište skriva razne željezne konstrukcije, stare dijelove scenografija te neke odbačene, ali oku zanimljive predmete. Prolazeći kroz labirint zgrada i prolaza obišli smo slikarsku, kiparsku, tapetarsku i stolarsku radionicu. Svaka od njih zrači drugačijom energijom stvaranja te time pomalo podsjeća na Akademiju, ali u svakoj vlada timski rad i dobra atmosfera. U slikarskoj radionici ostajemo bez daha. Akrili poslagani u visoke tornjeve tvore neobične instalacije različitih visina koje ispunjavaju veliki dio radionice. Dugački, veliki kistovi namočeni u boju, teški i po nekoliko kilograma crtaju upitnike iznad naših glava. Dosad se nikada nismo susreli s tim dimenzijama platna i kistova. Popevši se na galeriju s koje se platno od 14 metara ipak nešto bolje vidi te se slika donekle može sagledati u cijelosti, dobivam dojam da sam u filmu i da se nalazim u umjetničkom ateljeu. Okružena starim, možda već i odbačenim dijelovima scenografije, raznim materijalima i bojama te suočena s činjenicom da ćemo morati hodati po slici i raditi kao jedan ako je želimo naslikati, počinjem se izrazito veseliti praktičnom dijelu ovog predmeta. (ALI!)

 

 

U obilasku radionice upoznali smo i njene zaposlenike koji su nam objasnili zahtjeve ovog posla, pa tako i samog izbornog predmeta. Timski rad je na prvom mjestu, što se može vidjeti i prema njihovom međusobnom odnosu. Objasnili su nam da ćemo se morati naučiti snalaziti na platnu po kojem paralelno hodamo i slikamo, a dok se ne digne na pozornicu, ne možemo ga sagledati u cijelosti. Kao najvrednije iskustvo koje možemo steći radeći uz njih, ističu moć improvizacije. Kažu da studenti imaju priliku raditi na raznim podlogama koje su nekada neupojne, prozirne ili su prelagane da bi izdržale deblji nanos boje. Svaki takav materijal zahtijeva drugačiji, često improvizirani pristup slikanju.

Kroz razgovor s Damirom Medvešekom, glavnim slikarom slikarske radionice HNK u Zagrebu, saznala sam da je suradnja Akademije likovnih umjetnosti i HNK počela prije otprilike petnaest godina kroz izborne predmete Scenografija i Scensko slikanje. Scensko slikanje neko vrijeme nije postojalo na popisu izbornih predmeta, ali ove je akademske godine vraćeno na listu i studenti ga ponovno mogu izabrati. Biranjem tog predmeta kao izbornog studenti, nažalost, ne prolaze kroz cjelokupnu izradu scenografije koja obuhvaća razne radionice od kiparske, stolarske, bravarske, tapetarske, šnajderske preko scenskog studija, zaduženog za tehničke stvari, ali sudjeluju u likovnom oblikovanju same predstave i davanju završnog šarma istoj. U slikarskoj su radionici stalno zaposlena tri akademski obrazovana slikara i jedan pomoćni radnik. Unutar radionice izvode se razni slikarski projekti koji se naknadno postavljaju na scenu i tvore dio scenografije. Većina zadataka izvodi se u vrlo kratkom roku, a neki od najtežih su klasični, tzv. bijeli baleti, za koje se treba oslikati između 3 i 5 tisuća metara kvadratnih, što obuhvaća sve predmete koji se nalaze na sceni. Tako je npr. „Labuđe jezero“ izvedeno za manje od mjesec dana, dok se u inozemstvu za takav projekt dobiva rok od tri mjeseca. Svi projekti izvedeni su na visokoj razini što se likovnosti tiče, kaže Medvešek, iza kojeg stoji preko šesto odrađenih predstava, od kojih su likovno najznačajnije i najzahtjevnije „Romeo i Julija“, „Tartuffe“ te „Kralj Lear“.

 

 

Osim što studenti svojim radom doprinose scenografijama koje vise na pozornici HNK, unutar radionice izvode i vlastite projekte poput projekta „Tri Akademije“ gdje zaposlenici radionice studentima pomažu samo u izvedbenom dijelu te ponekim stručnim savjetom. U sklopu izbornog predmeta Scensko slikanje studenti imaju priliku raditi na ogromnim formatima standardnih dimenzija 10 x 14 metara. Neovisno o tome radi li se o studentu ili profesionalcu, u ovom poslu sve se svodi na timski rad. Studenti imaju iste zadatke kao i stalno zaposleni, a svima je u cilju da scenografija na kraju izgleda kao rad jedne ruke. Scensko slikanje podrazumijeva poznavanje svih vrsta likovnosti i likovnog izražavanja, od slikanja murala, figuracije, apstrakcije te svih vrsta ornamenata, prirode i arhitekture kako bi se karakter same scenografije što bolje uklopio u samu predstavu. Kroz sate provedene na scenskom slikanju studenti imaju mogućnost stjecanja raznih znanja te prilagođavanja svog rada scenskim zahtjevima. Neki od tih zahtjeva su slikanje širokim potezima kistom, lazurnim namazima u više slojeva te, već spomenuti timski rad koji zahtijeva povjerenje i sigurnost. Uz sve to naslikana scenografija mora funkcionirati pod svjetlima reflektora koji mijenjaju tonove boja. Studenti imaju priliku raditi s drugačijim materijalima jer se u scenskom slikanju radi na raznim podlogama. Koriste se posebna, protupožarna platna koja ne prihvaćaju boju na jednak način kao obična slikarska platna, radi se na tilu, raznim pločama i sa svim vrstama industrijskih boja i boja namijenjenih za teatar.

Neke od negativnih strana ovog posla su kratki rokovi za izvedbu scenografije te činjenica da ovaj posao ponekad zahtijeva naporan fizički rad. Kist namočen u boju može težiti nekoliko kilograma te nije lako raditi s njim. Da bi scenografija bila brzo i kvalitetno završena potrebni su koncentracija i fizička sprema kako nam kist ne bi bježao iz ruke. Uvjeti u kojima se radi nisu dobri kao u inozemstvu, radiona je već stara te gotovo premala za količinu posla koja se u njoj odrađuje. U zgradi do slikarske radione postoji pomoćni prostor kako bi se po potrebi moglo odrađivati više predstava istovremeno, a vrlo se često radi i na dvorištu.

Ali kada se sve zbroji i oduzme, iskustvo koje se stječe u radionici studentima može biti poprilično korisno pri zapošljavanju, pogotovo ako vas zanima rad u kazalištu. Nakon završene Akademije svi se studenti imaju pravo prijaviti na natječaj za jednogodišnje stručno osposobljavanje u radionici (slikarskoj ili kiparskoj, ovisno o natječaju) HNK, a u slučaju odlaska nekog od zaposlenika u stalnom radnom odnosu otvara se radno mjesto za mlade nade. Ovim izbornim predmetom studenti dobivaju uvid u život iza kazališnih dasaka te mogu steći iskustvo i znanja koja su na visokoj cijeni u Hrvatskoj i inozemstvu te time obogatiti vlastiti umjetnički izričaj, kao i sebe. Sve što se nauči kroz ovaj ili njemu slične predmete, budućim mladim umjetnicima može biti presudno iskustvo prilikom zapošljavanja ili nekih novih osobnih projekata.

 

 

Odgovori