Od Indijanaca do suvremenog svijeta

Urbani svijet danas ključa i poput pare iz čajnika šiklja u kontnuiranom, sveprožimajućem oblaku dima. Živimo u razdoblju gotovo beskonačnog kulturnog nasljeđa, u svijetu preplavljenom informacijama. Neprestano skačemo s jedne web-stranice ili aplikacije na drugu, vrtimo videe, provjeravamo mejlove, chattamo s nekoliko ljudi istovremeno… Pažnja nam je raspršena na puno strana i u konačnici ne uspijevamo stvarno zamijetiti stvari koje se događaju u svijetu oko nas i u nama samima [1].

Život se odvija poput filma u kojem smo mi glavni likovi dok ne dođemo kući, polako skinemo slojeve svojeg dana te smo ponovno u tišini nas samih. U tim tihim trenucima unutar svijeta koji kontinuirano mijenja oblik, ponovno smo ono što jesmo. Ubrzanje načina života nosi svoje probleme, no svijet ne možemo zaustaviti, iskopčati sve modeme i uređaje i vratiti se načinu života prije tehničke revolucije. Uz sve loše strane kapitalizma i globalizacije, trebamo biti svjesni da danas u umjetničkom izričaju imamo veliku slobodu, slobodu kojoj nam bliska razdoblja u povijesti umjetnosti nisu svjedočila. Što se tiče mnogih drugih aspekata života, lako je moguće je da je ta sloboda samo privid.

Ovo nije jednostrana kritika, no treba imati na umu da smo u današnjem vremenu opterećeni pretjeranim materijalizmom gdje nas društvo uči da su profit, uspjeh i status jedini vidljivi način samoispunjenja. Često upadamo u problematična stanja zato što smo stalno usmjereni prema okretanju korporativnih zupčanika, u tolikoj mjeri da mnogo puta niti ne primjećujemo što smo već ostvarili i što posjedujemo.

U današnjem svijetu zapravo vlada korporativna oligarhija, a zbog često površne popularne kulture iz generacije u generaciju gubimo kulturne vrijednosti te nam globalni trendovi često diktiraju svakodnevicu, ukalupljujući nas u neke neprirodne strukture koje osiromašuju one prethodne. Jednako je problematično to što bi nam tehnologija danas trebala pojednostaviti život, a zapravo je sve prisutnije gubljenje tradicionalnih i moralnih vrijednosti dok su u svijetu sve prisutniji društveni problemi, sukobi i suprotnosti. Globalno tržište danas u velikoj mjeri igra igru i diktira pravila te je tako i u svijetu umjetnosti. Umjetnici su oni koji stvaraju kulturu, no nažalost tržište nameće svoja pravila. Tako su mnogi spremni zatomiti svoj unutarnji žar i prilagoditi se onome što je popularno i aktualno.

»Umjetnost je ono što rade umjetnici«, izjavio je Werner Haftmann [2]. Prihvatimo li tu definiciju kao najširu moguću istinu, u umjetničkom se stvaralaštvu od najranijih razdoblja do danas nije puno toga promijenilo – i dalje imamo iskonsku potrebu koristiti svoju stvaralačku energiju koja potječe iz davnina. No mnogi pripadnici zapadne civilizacije imaju naviku umjetnost ranijih civilizacija nazivati primitivnom. Danas je jasno da se pod tom tvrdnjom kriju mnoga druga značenja i da se ne radi o više ili manje primitivnima, nego različitima.

Dok su nam, kao pripadnicima zapadnog kulturno-civilizacijskog kruga, kroz mnoga povijesna razdoblja, a pogotovo danas, instrumenti znanja okrenuti prema istraživanju temelja znanstveno utemeljene istine te otkrivanju čovjekovih kapaciteta spoznavanje iste, neke druge civilizacije svoje znanje više usmjeravaju u osobne i praktične svrhe. Pošto su učenja i kulturna povijest davnih stanovnika Amerike izrazito zanimljiva i poučna, osvrnimo se na njihovu bogatu predaju s naglaskom na sjevernoameričke Indijanace i Inuite. Možda oni nude rješenja mnogih aktualnih problema današnjice.

Život davnih Amerikanaca bio je protkan religioznom i mitološkom predajom koja je aktivno utjecala na njihovu svakodnevicu. Plemenske su se kulture međusobno razlikovale na temelju podneblja u kojem žive. Živjeli su u malim zajednicama, a život im je bio usko vezan uz prirodu koja je uvelike oblikovala njihov način života. Bavili su se lovom, sakupljanjem plodova i svaki je član bio uključen u zajednicu i na neki način pridonosio svakodnevici. Nenomadska plemena kultivirala su bilje, čega je najpoznatiji primjer kukuruz, koji su iz nekoć oskudnog divljeg kukuruza s jednim do dva zrna selektivnim uzgojem preobrazili u plod kakvog poznajemo danas.

Vjerovali su da posjedovanje predmeta nije bitno, a složenost društva doživljavali su kao izvor opasnosti i iskušenja. Iz tog su razloga dijelili sve što su imali i živjeli duboko religioznim životom, svjesni toga koliko su maleni u usporedbi s duhovima prirode. Roditelji su preuzimali ulogu učitelja i svećenika i s puno ljubavi i strpljenja upoznavali svoju djecu s velikim misterijem. Smatrali su da svojim postupcima mogu utjecati na budući tok događaja te su iz tog razloga život ispunjavali svetim ritualima i ceremonijama. Poznati su brojni rituali koji se razlikuju između plemena. Primjerice pripadnici plemena Sioux vjerovali su da ukoliko se nađu u smrtnoj opasnosti, mogu moliti oca Sunce da im produlji život. Ako bi im se želja uslišila, u znak zahvalnosti za božansku pomoć izveli bi Ples Suncu [3]. Također im je bio vrlo bitan Medvjeđi ritual, koji se izvodio prije lova jer su vjerovali kako je duh medvjeda izrazito moćan.

 

 

Indijanci nisu vjerovali u jednog boga, nego su imali mnoga vjerovanja kojima su pokušavali protumačiti prirodne pojave i nastanak svijeta. O njima učimo kroz njihovu mitologiju. Tako je u predaji Indijanaca postojalo razdoblje stvaranja svijeta, nakon kojeg je slijedilo razdoblje kad su zemljom hodali ljudi-životinje i druga nadnaravna bića poput raznih demona i duhova – manitoua. Tragovi iz razdoblja stvaranja svijeta za Indijance su i dalje vidljivi u prirodi. Zemlja je za njih prožeta duhovnom energijom te su u vrijeme stvaranja sve materijalne stvari imale potencijal živjeti u obličju čovjeka ili životinje, budući da je sve bilo u neprestanoj mijeni. Zbog toga za američke domorodce sve u prirodi predstavlja jedno živo duhovno carstvo. Planine i humci, špilje, vodopadi i izvori, sve su to bila obitavališta duhova. Zbog njihove povezanosti s prirodom možemo reći da su bili ekološki osviješteni puno prije pojave ekologije kao znanstvene discipline. Svakodnevica im je bila ispunjena raznim čudesnim pojavama jer su živjeli život bogat simbolizmom. Primjerice, pojava poput pomrčine Sunca oživjela bi u njima osjećaj sreće i unutarnjeg ispunjenja.

Takav poetični pogled na svijet manifestira se u inuitskom mitu o Mjesečevom čovjeku koji objašnjava bliski odnos Sunca i Mjeseca kao dramatičnu priču o zabranjenoj ljubavi i vječnoj čežnji. Mit o Usamljenom čovjeku u početku govori o Mandanu, pratiocu Prvog tvorca, koji je odgovoran za nastanak Svemira. On je oslobodio bizone i učinio mnoga junačka djela, a kada je obavio svoju zadaću, Usamljeni je čovjek otišao na jug te se od tamo povremeno pojavljuje u obliku južnog vjetra.

Mitovi drevnih stanovnika Amerike su brojni, a među poznatijima su oni o Djeci junacima, Kojotu, Varalici, Majci mora, Majci kukuruza, Mliječnoj stazi, Mjesečevoj ženi, Ženi-grizliju [4]… Narodne priče bitno su utjecale na stvaralaštvo američkih domorodaca te su u sve što su radili utkali komadiće svojih vjerovanja. Njihova je kreativnost bila bezgranična, no zanimljivo, nije postojao nikakav naziv za umjetnika ili umjetnost. Time je vidljivo da su posjedovali prirodnu unutarnju čežnju za kreativnim izražavanjem a da se ne ono imenuje kao nešto izvanjsko jer bi tada umjetnost postala nešto odvojeno od života. Njihove svakodnevne predmete, primjerice keramiku, pletene košare, odjeću, kožne rukotvorine, mokasine i rezbarije, odlikuje prirodna ljepota, oni odišu nježnošću i brigom usmjerenom prema svemu što je poteklo iz prirode.

Religijsku su umjetnost izvodili plemenski starješine i šamani u obliku crteža u pijesku. Simboli koje su prikazivali prenosili su se s koljena na koljeno, a imali su magijski i iscjeliteljski učinak. Navajo pleme poznato je po bogatstvu uzoraka za takve crteže. Poznato je između 600 i 1000 različitih simbola, a svrha im je bila ponovno spajanje pacijenata s energijom plemena. Većina je plemena u izradi koristila usitnjeno cvijeće, kamenje, pelud, razne pigmente i ostale materijale koje su mogli naći u prirodi.

U europskoj povijesti umjetnosti, religijska funkcija umjetnosti polako je krenula iščezavati s pojavom renesanse, a upravo je ponovna potraga za smislom obilježila misao vodilju moderne. Umjetnik moderne postao je snažan pojedinac koji je pokušavao dati značenje i svoj komentar na svijet u vrtlogu modernog znanstveno-tehničkog života. U tom se razdoblju umjetnost, kao i ostale profesije, specijalizirala i postala je razumljiva samo uskom krugu ljudi kojima je bio jasan kontekst u kojem nastaje. Time je velikim dijelom izašla iz svakodnevnog i društvenog života, više ju nisu razumjeli svi [5]. Još jedan rascjep koji prati suvremenu umjetnost jest suočenost s formalizmom i umjetnošću radi umjetnosti kojoj često fali značenje s jedne strane te raznim umjetničkim konceptima kojima često fali poetike, metafore ili simbolike s druge strane [6]. Mnoge kritike modernu i postmodernu opisuju kao razdoblje stvaranja carevog novog ruha dok netko ne primijeti da je car zapravo gol. Ili ju nazivaju lažno kompleksnom kako bi se sakrio manjak značenja. Sigurno je da je istina negdje na pola puta, no bitno je da umjetnost bude razumljiva svima jer ima veliku moć i potrebna je današnjem društvu.

Mnogi smatraju da je način života unutar tradicionalnijih kultura suprotan onome koji vodimo danas. Naime danas uglavnom ne živimo cjelovite živote, nego ih odjeljujemo na privatno i poslovno, obaveze i slobodno vrijeme, stvarajući pritom brojne uloge i identitete. Uz to, naučeni smo izražavati se što točnije i preciznije, pritom sustavno otklanjajući primjese mašte iz svojeg govora i razmišljanja. Također, nesporno je da smo se u posljednjem stoljeću izrazito udaljili od prirode, a samim time i velikog dijela nas samih te nagonskih i intuitivnih dijelova naše psihe. Sve smo manje svjesni činjenice da i dalje ovisimo o moćima koje su izvan našeg razuma.

Praćenjem globalnih trendova, a ujedno i gubljenjem kulturnih vrijednosti, sve više njegujemo uniformirani pogled na svijet. No čovjeka tradicionalne kulture i čovjeka postmodernog doba povezuje mnogo više nego što na prvu možemo pomisliti. Među ostalim, to je i potreba za umjetničkim izražavanjem. Tako je Kandinski izjavio da je ljepota pojavnosti svijeta kad i na najuobičajenije predmete gledamo kao čuda: »Sve što je mrtvo, treperi. Ne samo pojedinosti iz pjesništva – zvijezde, mjesec, drvo, cvijeće, nego čak i bijelo dugme s gaća, koje svjetluca iz kaljuže na ulici« [7]. Bogovi i nadnaravna bića tradicionalnih kultura nisu iščeznuli, nego su samo poprimili drugi oblik.

Iako je danas sve teže biti svjestan cjelokupnog stanja u svijetu, nije dobro da iz tog razloga gubimo osjećaj za osnovne životne vrijednosti. Smatram da je integritet i iskreni pristup životu izrazito bitan za bilo kakav oblik umjetničkog stvaralaštva, jer umjetnost i dalje nastaje iz iskrene težnje za stvaranjem i prenošenjem poruke. Stoga vjerujem da trebamo u životu, kao i umjetnosti, stalno graditi jasnu sliku toga tko smo, što radimo i zašto to radimo te propitivati svoje postupke. Na nama je da poput indijanskih šamana preuzmemo odgovornost za sebe i svijet u svoje ruke i nastavimo tragati za vlastitom istinom, bilo da je ona skrivena u društveno angažiranoj umjetnosti ili u radu koji služi kao intimna ispovijest introspektivnog sanjara. Trebali bismo se truditi svoje ja živjeti i u odnosima s drugim ljudima, društvu i prirodi koja nas okružuje. Ne možemo se vratiti na neke stare društvene obrasce, no možemo se ugledati na njih, doživjeti ih kao inspiraciju te neke aspekte integrirati u današnji način života i tako bolje upoznati sebe.

 

LITERATURA:

  1. Gabrielle Roth, Veze – tajne niti vaše intuitivne mudrosti (Zagreb: Planetopija, 2016)
  2. Vera H. Pintarić, Teorija i moderna (Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 2009)
  3. Charles A.Eastman, Duša Indijanaca (Zagreb: Nova akropola, 2005)
  4. David M. Jones i Brian L. Molyneaux, Mitologije Amerika (Rijeka: Leo Commerce, 2003)
  5. Liz Dawtrey et al., Investigating modern art (London: Yale university press, 1996)
  6. Suzi Gablik, Has Modernism failed? (London: Thames and Hudson, 2004)
  7. Carl G. Jung, Čovjek i njegovi simboli (Ljubljana: Mladost, 1974)
  8. David W. Penney, Art of the American Indian Frontier (Detroit: The Detroit Institute of Arts, 1997)

 

Odgovori