ARTIPARTI

ArtiParti nastao je kao inicijativa trojice studenata slikarstva Akademije likovnih umjetnosti: Andreja Tomića, Svana Radulovića Matice i Johna Miličića – mene; te Marina Miličića, tadašnjeg studenta povijesti. Naime studenti tijekom akademske godine naprave mnogo radova sa strane koji ne budu izloženi na završnoj izložbi i koji nemaju neke druge prilike ugledati svjetlo dana. Upravo ti slobodni radovi nastali izvan nastavnog programa u neopterećenom istraživanju, taj talog koji ostane na kraju godine nakon filtracije za završnu izložbu ono je što nam je bilo najinteresantnije. Osim izlaganja istih, htjeli smo potaknuti i interakciju i druženje među kolegama, okupiti i spojiti ljude, potaknuti dijalog i, naravno, dobro se zabaviti!

Zahvaljujući dobrim odgovorima, ArtiParti je doživio nekoliko izdanja. Kroz četiri smo ga godine organizirali na tri lokacije, od kojih je svaka donekle odredila pristup izložbi. Prvo i drugo izdanje ArtiPartija održalo se u stanu na Trešnjevci koji iznajmljujem zajedno s bratom, što je cijelom događaju dalo jedan posebno opušten i nepretenciozan šarm. Na tim su izložbama bili najzastupljeniji radovi studenata druge godine, uglavnom skice i slobodni radovi. Jako nam je bila važna prilika da se ljudi skupe i međusobno druže, i to van Akademije u entuzijastičnoj atmosferi. Osobno, to su bila dva najbolja izdanja ArtiPartija jer je na njima nastala ideja o izlaganju, kao i o prikazivanju svakog prijavljenog rada. Naime nakon što smo zaprimili stotinjak radova za drugi ArtiParti, morali smo se odlučiti hoćemo li raditi selekciju pod cijenu raznolikosti radova. Odlučili smo izložiti sve prijavljene radove. Takav način prezentacije odgovarao nam je zato što smo smatrali nepoštenim procjenjivati naše kolege, a istovremeno smo imali priliku vjernije prikazati raznovrsnost studentske produkcije.

Treći i četvrti ArtiParti održao se u Orisu – Kući arhitekture. Prilikom organizacije treće izložbe, Oris nam je dao veliku slobodu upravljanja prostorom. Premda je prijavljenih radova bilo više nego prostora u galeriji, ovaj smo put imali dovoljno mjesta za izlaganje i skulptura i videoinstalacija. Ove izložbe zahtijevale su veći angažman u organizaciji pa smo ih postavljali oko tjedan dana, koliko su otprilike i trajale. Posjećenost je bila najveća dotad, djelomično i zbog razloga što se dan otvorenja poklapao s Brucošijadom, što su mnogi shvatili kao zgodnu uvertiru, a i svirala su nam dva benda s Muzičke akademije.

 

 

Oris se ponudio da bude domaćin i sljedećeg ArtiPartija pod uvjetom da odradimo određenu satnicu volontiranja, što smo i prihvatili. Promjena u odnosu na treću izložbu odnosila se na postav. Naime prijavilo se toliko radova da smo po prvi put trebali provesti neku vrstu selekcije. Okupili smo naše studente i studente s Povijesti umjetnosti te oformili komisiju. Odbijeni su se radovi ipak mogli pogledati u jednom dijelu Orisa.

Do novog izdanja ArtiPartija bilo je prošlo i više od godine dana. U međuvremenu, projekt je polako idejno rastao. Pokušali smo dobiti i gradski prostor u kojem bi se studenti mogli prezentirati u potpunoj slobodi medija i izraza, no prijavljivanje na gradske natječaje ipak se pokazalo mukotrpnim postupkom bez rezultata. Međutim prilika nam se ukazala početkom studenog 2016. godine, zahvaljujući suradnji Klovićevih dvora i Akademije, koja je ArtiParti odlučila uvrstiti u program suradnje pod imenom „ARThoc“. Novi prostorni koncept i novi uvjeti stvorili su i nove izazove. Ponuđenom smo prostoru, veličine prosječne klase na Akademiji, trebali prilagoditi izvedbu i postav izložbe. Zbog ograničenih uvjeta postavljanja radova u galeriji (naime Klovićevi nam dvori nisu dopustili vješati radove na zid), za izlaganje nam je bila ponuđena žičana konstrukcija i nekoliko postamenata. Sve prijavljene radove posložili smo po rubovima prostorije te angažirali tri kustosa koji su dobili zadatak da od ponuđenih radova osmisle jednodnevni postav te na otvorenju obrazlože svoj odabir radova. Kustose smo izabrali zbog indirektne povezanosti s Akademijom i afinitetima prema umjetničkim područjima: Matija Hajderhodžić, koji se amaterski bavi slikarstvom i poezijom; Maja Ujević, koja se bavi glumom i piše dramske tekstove te Fran Petričević, student medicine s interesom za umjetnost. Zanimljivo je bilo vidjeti kako je svaki od kustosa na sasvim drugačiji i sebi svojstven način pristupio zadatku te osmislio tri različita postava. Dok je Matija gotovo kaotično naslagao radove u sredini prostorije kao da sam stvara svoju vlastitu instalaciju, Franov je postav bio klasičniji i odmjereniji, a Maja je radove raspodijelila po kategorijama i poredala po veličini skoro kao da radi svojevrsnu taksonomsku klasifikaciju studentskog stvaralaštva. Granica je bila pomaknuta.

Organizacijom ovih izložbi nastojali smo ukazati na raznovrsnost studentskog izraza, odnosno približiti posjetiteljima okruženje u kojem studenti Akademije likovnih umjetnosti borave i rade. ArtiParti nekima je koristio kroz prodaju radova ili stjecanje znanja o organizaciji. Nekima je omogućio izlagačku, ali i kustosku praksu, a nekima je bio dobra prilika za podružiti se i zabaviti. Iskustva koja smo kao tim stekli kroz organizaciju, prezentaciju i odabir radova, kao i oglašavanje samog događanja, jako su nam važna. Organizacijom ArtiPartija naučili smo ne samo o praktičnim problemima izlaganja i organizacije, već i o timskom radu i međuljudskim odnosima. Drago mi je što sam imao priliku upoznati mnogo studenata kroz njihove radove i organizaciju ovih izložbi te sam zahvalan na svakoj pomoći i podršci studenata, ali i posjetitelja ArtiPartija.

Mjesto rada studenta Akademije mjesto je živopisnog traganja, slobodnog eksperimentiranja, pokušaja i pogreški, frustracija i pronalazaka u procesu čega nastaju nebrojeni zanimljivi, svježi radovi koji svjedoče o toj studentskoj uronjenosti u stvaralački proces, a koji ne dospijevaju na oličene zidove na završnoj izložbi. Ako vam je ArtiParti uspio prenijeti barem jedan dio te atmosfere, barem malo otvoriti pukotinu prema onom što se zbiva iza kulisa, onda smo i mi uspjeli u svom naumu. A ako ste se i zabavili po putu – još i bolje!

 

Odgovori